Sanjajte jer tek onda živite!

Moj iskonski san je počeo na rubu osnovne i srednje škole. Htio sam naći ljubav svog života. Um se razvijao, srce je čekalo. Oduvijek sam znao da želim Nju. Htio sam imati veliku obitelj s Njom.

 

Vrijeme je prolazilo i u mene se ušuljala sumnja. Mislio sam da je matematički nemoguće naći ljubav svog života. Škola, okolina, roditelji… sve što vidiš i što te okružje, ubija u tebi tvoj san. Školovanje ubija kreativnost, pravila ubijaju tvoju želju, a sa svim tim stvarima odlazi i dječije samopouzdanje.

 

Ali nikada nisam prestao sanjati. Rastao sam iako srce nije moglo rasti. Ipak, kucalo je. Počeo sam tražiti utjehu u muzici i kompjuteru. Oni su postali ja. Izgradio sam si svijet gdje sam siguran.

Sve je govorilo da je nemoguće naći ljubav svog života, sve oko sebe sam gledao i sve je počelo dobivati sivu boju. Svijet je počeo gubiti svijetlo. Došao sam i do fakulteta i višak vremena je napravio dvije stvari – intenzificirao je razvoj uma i produbio je depresiju. Depresiju koja mi je šaputala da svijet nije lijepo mjesto, da ljudi nemaju snove, da je sve uzaludno.

 

Ljudi koji su me trebali poduprijeti nisu to mogli jer me nisu razumjeli. Nisu imali snove poput mene, a moj san je bio previše nježan da ga podijelim jer će ga ismijati. I muzika je počela biti mračnija. Moje radnje su bile sve teže. Do dugo u noć sam igrao Starcraft, a danji život je nestao. Igre su bile jedini vid kontrole koje sam imao nad mojim životom. Nisam više išao na fakultet. Dizao sam se kasno, jeo malo i živio sam na netu. Ali um je i dalje bio neumoran. Nije davao mira. Razmišljao sam i plakao, nisam vidio zoru. Srce je počelo venuti, a um je počeo osjećati teret srca. Suicidalne misli su počele. Nitko to nikada nije znao, nitko nije znao koliko sam blizu najgorem. Mislio sam da imam još svega par dana života ali moj život je u tom trenutku tek počinjao…

 

Jedne večeri Ona se pojavila na chatu.

 

Odmah sam znao tko je Ona. Ona je bila Život. Ona je bila ta koju sam cijeli život čekao. Kako čovjek može voljeti osobu koju nije nikada vidio? U nekoliko rečenica osjećao sam njeno srce i iskrenost. Istu strast za životom. Po prvi puta u životu sam tada prihvatio izazov. Znao sam da je ovo najveće raskršće u mom životu i znao sam da neuspjeh nije opcija! Savinuti ću vrijeme i prostor da budemo zajedno. Tako je i bilo. Nije bilo idealno, nije bilo kao što sam zamišljao ali… bilo je točno kako se trebalo desiti. Razdvajala nas je cijela Hrvatska, nismo bili istih godina, nismo se nikada vidjeli, ona je bila u vezi, ja nikada nisam imao curu ali oboje smo znali – to je to. Znao sam ako ovo ne uspijem da sam mrtav. Kada gledate smrti u oči, nemate strah od ničega – ni od odbijanja, ni od neuspjeha, nema sumnje u ono što radite…

 

Knjiga je u pisanju po pitanju moje životne priče i znam da će jednom ugledati svjetlo dana, a tada ćete imati štivo koje će vas promijeniti u potpunosti.

Mali fast-forward…

 

Živio sam svoj san uz Nju. Rodila se naša mišica. Pa Princ. I sada naš medonis. Nije bilo godine ili raskršća u našem životu koje nije bilo bez velikih izazova i problema. Sva naša djeca su na početku svojih malih života imali veliki problem. Sve smo preživjeli.

 

NIKADA nije bilo lako. Ali to je naš život. To je moj život. Nisam nikada htio biti poput drugih ljudi. Htio sam biti snažan, htio sam živjeti svoje snove, htio sam imati nekoga tko će vjerovati u mene. Imam sve to. Imam njih, imam snove, to što nemam živce niti energiju nije isprika. Vrijeme i resursi su samo isprike koje vas ne smiju sputavati!

 

Živite svoje snove jer tek onda živite. Ne bojte se života, pratite svoje srce! Iako vjerujem u mentalnu snagu davno sam napisao ovu rečenicu i dalje ju držim blizu svom srcu: The body is ruled by the mind. The mind is ruled by the heart. The heart is ruled by love.”

 

Misli ne mogu pratiti srce. Um ne može biti mjerodavan za vaše snove, a bez snova vi ne živite. Ne bojte se i krenite za njima. Još danas!

 

Od kada sam upoznao Tatjanu, od kada imam klince, nikada nisam volio život više. Vanir je bio zadnji poziv prema životu bez kajanja i bez okretanja iza sebe. On je izvukao iz mene najbolje što imam. Pretvorio me u njegovo koplje. Koplje koje leti zrakom i trga granice – granice energije, misli i mogućnosti. Fotografija i mašta će uvijek biti tu kao medij. Pero u ruci i srce puno emocija biti će moj smjer. Moja obitelj moj je vrhovni cilj.

 

Želim drugima poručiti da se ne boje ali ne želim to samo reći – pružam ruku i želim pomoći! Moja misija je edukacija i govor o onome o čemu se ne priča. Svaki san je vrijedan. Svaki san ima svoje zašto i ima svog sanjara. Svatko od vas je bitan! Svi vi možete biti promjena u ovom svijetu koju želite vidjeti. Svijet je došao tu gdje je jer su ljudi bježali od odgovornosti, zato jer su tražili isprike i lagali sebi.

Više ne. Ne ako mogu pomoći. Ja ću voditi, tko želi biti rame uz rame meni – vrijedan je saveznik. Dobrodošli ste, zagrljajem, komentarom ili shareom.

Sanjajte svoje snove jer tek onda živite!

 

ps. Riječ koja nas je spojila, Taju i mene je – Yggdrasil. Stablo života nordijske mitologije. Život je pun predivnih tragova. Nikada ne bih mijenjao ništa jer me upravo sve to dovelo tu gdje sam sada! <3