Probudite se…

Muškarci ne plaču. Niti porod boli.

Od nas se očekuje puno, pa onda još i malo preko toga. Očekuje se da ćemo puniti budžet državi koja ne brine za nas, banke od nas očekuju da ćemo uzeti novce iz očaja koji će nam skončati ionako težak život. Školstvo će nas učiti kada smo mali da smo dobri kolika nam je ocjena. Učiti će nas ljubomori, zavisti i gnjevu. Učiti će nas da zamrzimo što smo jer ne znamo što smo.

Kada dođete u srednju školu, vi ste već na vlaku koji ide bez vašeg pitanja. Ali u jednom trenutku se dešava buđenje.

Ovo je vaš život. Nešto vam iznutra govori da mora biti više od života nego ono što se očekuje od vas. Uvijek ste zamišljali da život nije ispunjavanje tuđih normi niti želja. Kažu da treba misliti svojom glavom, a gledate oko sebe – to nitko ne radi!

Oni koji to rade, govore šaptom i pozdravljaju se tajnim znakom jer poput partizana u drugom svjetskom ratu, nije poželjno da ljudi znaju da si “normalan”. Misliti svojom glavom nikada nije bilo in – ili se varam?
Zašto tolerirate bučnog susjeda? Zašto ništa ne kažete vlasniku psa koji ne čisti iza njega? Zašto slušamo nadređene bez da im se suprostavimo? Ima li još energije u vama da živite kao što ste trebali?

Zašto ljudi odustanu od svojih snova?

Zašto ljudi prestaju biti djeca?

Svi mi imamo ograničeno puno energije, samo nas preko tog ruba gura misao i želja. Snaga koja ne poznaje granice!
Osjetite gnjev u sebi. Poslušajte ga što vam govori, budite si iskreni i uzmite crvenu pilulu! Valja li potratiti cijeli život bez buđenja ili će tih nekoliko minuta svjesnog života biti slađe nego išta što ste do sada
osjetili?!

Sjetite se prvog zagrljaja s Njom. Prvi poljubac. Rođenje vašeg djeteta. Osjet kiše na koži. Okus njenih suza na vašim usnama. Miris smilja na suncu. Okus vjetra ispunjenog soli. Osjet života u kosi. Dodir suze koja se kotrlja niz vaše lice u tišini…

Pogledajte se u zrcalo i recite si istinu. Nikada nije kasno!

Posegnite za onim što je vaše!