Rana intervencija – Senzorika i preporuke za rad
Mnogo djece sa poteškoćama u govoru ima i ozbiljne poteškoće sa senzorikom. Osjetila te djece su ili prenaglašena/neujednačena ili pak teško šalju signale pa su “troma”. Vanir je većinom imao poddražena osjetila sa iznimkom glave gdje je jako brzo i neugodno reagirao kada bi se dirala glava.
Zašto je bitno “srediti” senzoriku? Zato što sređena senzorika znači da su veze osjetila-mozak u optimalnom radu i da su centri u glavi sve razvijeniji što je bitan preduvjet za govor. Osim početaka govora, djeca osjećaju veću kontrolu nad svojim tijelom, bolje funkcioniraju i produljuje im se pažnja.
Senzorne sobe su posebno opremljene sobe u vrtićima ili udrugama za rad sa djecom sa poteškoćama koje zapravo imaju alate koji potiču senzoriku djece. To su skupovi umjetnih sprave koje imitiraju stvarni život rekao bih. To zapravo znači da sve to možete raditi u vašoj svakodnevnici sa vašim djetetom – ljuljačke, uzbrdice, voda, fini materijali (riža, brašno), zvučne igračke (zvečke), razne teksture (plastelin, češalj, bockalice) – sve su to stvari koje izazivaju senzoriku djeteta.
Kao uvijek predlažem da pročitate do kraja članak + fotke, a imate i video dostupan na tu temu koji stavljam također ovdje:
Rad na senzorici mora biti svakodnevan i u etapama. Ne možemo očekivati da će dijete početi mijesiti tijesto ili platelin iz prve ali upornim radom i malim koracima dijete od odbijanja dolazi do trenutka kada se igra, prihvaća tekturu i zaista uživa u igri! To znači da se senzorika mijenja, a time i dijete!
Mi smo gledali što više putovati i raditi s Vanirom na razne načine: more, izleti, pijesak, vjetar, igračke, ljuljačke itd. sve su to modusi kojima možemo razvijati senzoriku djeteta. Kroz rad s djetetom primjetiti ćete npr. i kada je dijete prenadraženo. Vanir npr. kada pretjera s ljuljačkom počinje “prekretati” oči i vidite da se teško fokusira dok se ljulja. To bi trebalo izbjegavati.
Odlična terapija je i jahanje konja, u Njivicama na Krku ima udruga “Moj prijatelj” koju vodi Iva Dorčić Ljutić pa predlažem da joj se javite ako vas interesira sudjelovanje. Jahanje konja je pogotovo dobro za poddraženu djecu jer je to trajni podražaj na više razina (ravnoteža, njihanje, pokret), a udruga lijepo radi i po pitanju fokusa djeteta, male naredbe, učenje boja, lijevo/desno, rad s teksturama itd.
Rad na vestibularnom je bitan zbog srednjeg uha i ravnoteže. Ride-a-bike je idealan za vestibularni. Vanir ga je ispočetka strašno odbijao, a poslije ga nismo mogli skinuti sa biciklice. Tipično (: Ljuljačke, “karijola”, skejt i sl. također spada u vježbe ravnoteže. Ako malo bolje pogledate, siguran sam da vaše dijete voli nešto od toga i zapravo si počinje samo “sređivati” senzoriku i prije nego ste to bolje razumijeli. Tako je kod nas Vanjuš obožavao bacanje kamenčića na plaži prije nego smo sve ovo znali.
Krećem sa serijom fotki gdje ćete vidjeti iz prve ruke kako i što smo radili sa Vanirom po pitanju senzorike:
Dodir sa grubom teksturom
Rad na vestibularnom u senzorici (ravnoteža)
Razni hvatovi – kist, predmet, igračka, listanje knjige, kamenje
Razne sitne teksture – riža, brašno, pijesak su npr. idealni za taj zadatak! Voda je tu također fenomenalan rehabilitator!
Planinarenje je zabavna aktivnost koja testira mnoge stvari istovremeno (:
Integracija u obitelji – najvažnija stavka! Za kraj, obratite pažnju na frotirske jastuke koji su mu jako pasali za spavanje!
