{"id":1417,"date":"2015-12-29T21:37:17","date_gmt":"2015-12-29T21:37:17","guid":{"rendered":"https:\/\/srdjanhulak.com\/?p=1417"},"modified":"2018-04-15T13:55:03","modified_gmt":"2018-04-15T13:55:03","slug":"zasto-sam-postao-fotograf","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/srdjanhulak.com\/zasto-sam-postao-fotograf\/","title":{"rendered":"Za\u0161to sam postao fotograf?"},"content":{"rendered":"
Odgovor je – fotografija je odabrala mene<\/strong>. Znati\u017eelja je odabrala fotografiju. Malo dijete u meni odabralo je istra\u017eivanje. Bolest u meni odabrala je zdravlje. Stres je zamijenjen sre\u0107om. Osje\u0107aj nemo\u0107i zamijenio je osje\u0107aj snage. <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a><\/p>\n Ali ima trenutaka i kada ona ne zna\u010di ni\u0161ta od navedenog, onda je samo vrsta meditacije<\/strong>. Onaj trenutak kada osjetim kako priti\u0161\u0107em dugme i taj predivni “\u0161kljoc”<\/em>. Nije bitno kome se svi\u0111a ta fotografija. Meni je savr\u0161ena<\/span>. A opet, koji put uzimam fotoaparat poput viteza koji uzima svoj ma\u010d i kre\u0107em u borbu. Siguran da \u0107u pobijediti<\/strong> u bitci. Siguran kako \u0107u obradovati nekoga. Siguran da \u0107u napraviti promjenu<\/strong>.<\/p>\n Tko je zaslu\u017ean za to \u0161to \u017eelim biti bolji i tko mi dr\u017ei le\u0111a? Moja obitelj<\/strong>. Zbog njih sam uhvatio fotoaparat u ruke. Zbog Tatjane<\/strong> sam ga uzeo kao svoj poziv jer je rekla – probaj. Vjerovala je u mene. I na tome joj hvala. Kada god na\u0111em energije i vremena, gledam mojim fotografijama nekome promijeniti svijet na bolje. Pokazati drugima \u0161to vidim. Ka\u017eu da ako ne \u010dinite ne\u010diji \u017eivot boljim, gubite vrijeme. Te rije\u010di mi odzvanjaju u glavi. Vremena je malo. Odva\u017ene prati sre\u0107a. Akcijom se poti\u010de reakcija. Utro\u0161enom energijom pomi\u010dem svijet. Gradim na\u0161 mjehuri\u0107 gdje smo sretni.<\/em><\/p>\n <\/p>\n Nakon velike tragedije dolazi velika radost. Nakon mnogo suza dolazi osmijeh. Vrijeme prolazi, ja samo imam fotografiju da mi pomogne da se sjetim…<\/p>\n <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a> <\/a><\/p>\n Hvala vam<\/strong> \u0161to me pratite, hvala vam \u0161to dopu\u0161tate mojim rije\u010dima i mojim fotkama da utje\u010dem na va\u0161e \u017eivote pozitivno. To nije samo \u010dast<\/strong>, to je velika odgovornost<\/strong>. Znajte da to itekako cijenim. Hvala vam od <3<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Odgovor je – fotografija je odabrala mene. Znati\u017eelja je odabrala fotografiju. Malo dijete u meni odabralo je istra\u017eivanje. Bolest u […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1411,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":[],"categories":[100],"tags":[134,57,135,118,133],"yoast_head":"\n
\nFotografija nije moj poziv, to je moj \u017eivot. To je moj idealni modus za pri\u010danje ljudskih, \u017eivotnih pri\u010da. To je medij koji zaokuplja moja osjetila. Kroz fotografiju pro\u017eivljavam \u017eivot i \u0161to je jo\u0161 bitnije, pamtim ga – beskrajno dugo! Njome mogu pomo\u0107i drugima, mogu ih usmjeriti, mogu ljudima otvoriti o\u010di.<\/p>\n