Doživljaji sa Salpe – sedmorica veličanstvenih!

Već godinama maštam o tome da “Budem Ribar Na Jednu Noć”. Zanima me rad svakog pojedinca, a njihov posao je jedan od rijetkih koje pojedinac ima prilike vidjeti iz “prve ruke”. Već dugo dogovaramo plovidbu. Konačno, odluka je pala, bio je zadnji dan prije zabrane izlova plave ribe i rekao sam si – “Sad ili nikad”! :)

U 18.30h sam došao na ribarski mul i ukrcao se na brod. Upoznao sam se sa posadom. Šestero momaka + kapetan. David me odmah proveo donjom palubom gdje je motor. Radio je zadnje pripreme, provjeravao ulje i sl.

 

Kada se motor upalio, lagano smo isplovili. Nino je još prije polaska pripremao večeru za sve. Malo se gledala telka, Lila je pijuckao pivice, a nas nekoliko je uživalo u lijepom vremenu i svježem zraku na palubi.

 

Nakon razgovora sa kapetanom, napravio sam još jedan đir oko broda i upitao kakva je procedura kod samog ribolova. Dobivao sam samo zagonetne osmijehe i riječi: “Se ćeš videt. Pomalo…”

Nino je finil vičeru pa smo se spravili za jist.

 

Usidrili smo se blizu Valbiske, a noć nas je sustizala. Nakon večere, ćakule i malo slatkoga za pojist… svatko je krenuo svojim poslom. Neki su odlučili otići na spavanje. Vani smo upalili sva svjetla kako bi privukli ribu, a kapetan je na svom krevetu uzeo čistiti konope. David i ja smo pričali da bi bilo fora da ulovimo brod od mora pa smo se ukrcali u kaić i napravili đir. Poslije toga je Lila pitao kolegu da ga ošiša, pa smo i to odradili. Nakon toga smo se svi povukli u krevet na spavanac do cirka 3h ujutro.

 

Probudio sam se u 2.30h ujutro. Samo je jedan ribar bio budan. Oko 3 i 30h kapetan je pozvao buđenje, a oko 4h su svi bili na nogama.

 

Bio je vrijeme. Momci su se išli obući za rad, kapetan je davao zadnje naredbe i svatko je znao što mu je činiti. Posada je bila zabrinuta jer je tik do izlaska kaića sa svjetlom sonar pokazivao lijep plov (na brodu se onda gase sva svjetla koja su do tada privlačila ribu i kaić jedini ima svjetlo) ali tada se plov raštrkao i nije nam se dobro pisalo. Postojala je realna šansa da ulov bude vrlo loš.

 

Čim je kaić krenuo, sidro je dignuto i počeo je ples. Jedan brodić je bio vezan za brod, drugi je širio mrežu i mi smo ga pratili u krug. Širili smo ogroman promjer mreže u suradnji sa kaićem koji je onda na kraju ušao u sredinu i onda je kretalo stezanje obruča. Za to vrijeme je drugi brodić bio spreman odvlačiti brod kako mu ne bi mreža išla pod propeler.

 

Iako su dečki sa Salpe već dugo smanjivali i stiskali obruč, a dan se dizao – nitko zapravo nije znao kakav će ulov biti. Lica ribara bila su smrknuta. Uz zvukove mora, vladala je hladna tišina – hladna poput njihovih ledenih ruku koje su probirale mokru mrežu dok su ju izvlačili iz mora.

Konačno kada se obruč počeo približavati brodu vidjeli smo da imamo bogat ulov u rukama. Raspoloženje na brodu je živnulo. Počeli su se smijati, neki od njih je i zapjeval… konačno pravo veselje, fešta! Kako se dan dizao, a s njim i mreža, radost je bila sve veća.

 

Bilo je vrijeme za završni izlov. Svi su došli na bok broda kako bi do kraja zajedno približili mrežu koliko ide i počelo je izvlačenje ribe drugom mrežom i transport u velike sanduke sa ledom koji su bili spremni. Počela su nagađanja koliko će sanduka ispuniti ali je raspoloženje bilo dobro jer je bilo očito da je respektabilan ulov u pitanju.

 

Riba je bila na brodu, krenuli smo doma, a ekipa je poput uhodane manufakture počela nositi kašete, sortirati vrste riba i pripremati ih za transport i daljnju prodaju. Ćakula se nastavila, pripremila se i kava i… konačno smo došli doma.

 

Nakon ribolova i dolaska u luku dojmovi su bili toliko jaki da sam odmah počeo raditi fotografije. Napor i znanje kojim ovi ljudi barataju je impresivno, a njihov rad je dragocjen. Smatram da svatko od nas na neki način doprinosi drugim ljudima i društvu ali mi je bilo predivno vidjeti sve te emocije i odnose na brodu koje sa iskusio iz prve ruke. Od večeranja, gledanja televizije, šišanja na palubi, spavanja, priprema, timskog rada, neizvjesnosti i brzog tempa rada kada se riba izvlači.

Još jednom veliko, veliko HVALA posadi Salpe sa kapetanom – sedmorici veličanstvenih! Nadam se iskustvo ponoviti i po ljeti, a do onda samo još dužan i kolor varijantu bloga sa ovog izleta za sve ljubitelje boje koja također igra veliku ulogu u ovom doživljaju. Čujemo se! <3