Priča iza fotografija

Još malo i godinu gledamo u retrovizoru, a to me je potaknulo da napravim blog o nizu omiljenih fotografija i trenutaka iz ove godine do sada i da objasnim priču iza tih kadrova. Priča iza fotografija rijetka je tema pa vjerujem da će biti itekako zanimljiva za novi blog. Uživajte!

Lord & Lady villas: rano u godini, prije sezone, fotkali smo upravo završene ville u Pinezićima.

Vlasnici su također i vlasnici jedne od najjačih agencija za promociju kuća za odmor – Krk Adria. Svake godine smo svjedoci dizanja kvalitete vrhunskih smještaja na otoku Krku i jačanju ponude. Ne samo da ove ville nisu iznimke već su uz niz interesantnih detalja i rješenja dignule ljestvicu na još višu razinu. Veliki je užitak istraživati i raditi na novim objektima koji su puni zanimljivih kadrova, nekih očitih, nekih skrivenih ali uvijek vrlo zabavnih za rad…

Majstori i njihova vrijednost: pisao sam već o plemenitosti ljudskih zanimanja, a ovdje još jednom govorim o toj temi. Priča iza fotografija dozvoljava nam da vidimo dublje i dalje od samog kadra ili portreta.

Stanovnici Krka će zasigurno prepoznati portret Adriana Kirinčića, glavnog mehaničara Auto Krka. Vrijednog, stručnog i povučenog čovjeka koji brine za sigurnost svakog Renaulta (i Dacie) na otoku Krku! Imao sam prilike fotografirati za njihovu tvrtku i zamolio sam ga tom prilikom za portret koji je na moju sreću bio moguć (jer je uzeo malo vremena između dva popravka):

Nikola i njegov tim iz Malinske (El-Roko) sjajni su električari. Često zaboravljemo koliko je svaki posao specifičan i težak, a koliko je veliki benefit koji dobivamo njihovim radom. Hvala ti Nikola za svjetlo u našoj kući! Ova fotka je primjer koliko zna biti škakljivo izvesti rješenje na visokom mjestu, a svo troje ljudi iz tima bilo je potrebno za ovaj zadatak:

GK Lonjak primjer je kako dobar tim ljudi znači puno. Njihova je snaga u vrijednim, iskusnim i stručnim timovima majstora koji rade svoj posao izvrsno. Primjer fasadera iz fotografije je samo jedan od primjera gdje svojim rukama ti ljudi rade ogromnu razliku u kvaliteti života svakog od nas. Često rade u teškim uvjetima i pod nemilosrdnim atmosferilijama ali i dalje zadržavaju fokus na vrijednostima koje stvaraju, a koje traju desetljećima:

Vrbnik i tradicija: fotografirajući za općinu Vrbnik iz prve ruke sam imao priliku vidjeti kako stanovnici te općine njeguju svoju tradiciju.

Kroz folklor, događanja vezana uz tradiciju (npr. Vrbenske užance) te nezaobilazne Kapare. Svaki detalj je na mjestu, svaki čovjek i dijete živi njihove vrijednosti. To je predivno za vidjeti i čast za fotografirati:

Vinograd sv. Lucija: najosebujniji vinograd otoka Krka nalazi se blizu crkvice sv. Lucije i Jurandvora.

Priča iza ovih fotografija redom je ta da sam fotografirao nekoliko detalja iz apartmana koji s svojih terasa ima pogled na vinograd. Vlasnici apartmana su inzistirali da kvalitetno dobijemo tu priču koju će oni kasnije isticati svojim gostima. Kao prvo, lijepo mi je bilo vidjeti koliko su ljudi podupirali rad drugih ljudi i koliko su bili ponosni na njih. Kada sam fotografirao apartman pomislio sam kako bi bilo sjajno snimiti lokalitet dronom i kontaktirao sam vlasnika vinarije Tonija Katunara koji je pristao na moju ideju, a rezultat je bio sjajan! Cijeli tok događanja oduševio me, a drago mi je da spomenemo u blogu još jednom priču ovog osebujnog lokaliteta.

Ljudska energija: jako često u svom poslu imam interakciju s ljudima.

Ljudi raznih profesija, u raznim trenucima u njihovim životima ali u pravilu tu je razina energija visoka. Često su to ubrzane situacije (restorani npr.) ili predivne situacije (vjenčanja, krštenja, djevojačke zabave). Osjećam se zahvalnim što mogu pomoći svojim radom i ovjekovječiti takve predivne trenutke koji će tim ljudima ostati zauvijek u lijepom sjećanju. Evo nekoliko primjera:

Djevojačka zabava i dvije sestre – Ana i Ruža i osmijesi!

Vjenčanje u Puntu i veliko hvala Valentini na povjerenju! (vjenčanja očekuju i od mene veliku energiju ali prigoda je toliko divna da se svaki put osjećam sretno što mogu prisustvovati ovako lijepom događanju)

Viggo na šišanju kod najboljeg muškog brijača na otoku Krku – Maestro! Gospodin je profesionalac kakvog se rijetko viđa – pedantan, predan i iznimno fokusiran:

Chef Đino u izvrsnoj Portelli u fokusu:

Neki nose ‘značke’ časti, a Kamelija Excursions je i ove godine odradila lavovski dio posla u našem turizmu na moru, čestitke Daniel Biondić i Kamelija crew!

Igor Hrast je pokretač mnogih inovativnih i modernih projekata za Grad Krk od kada radi u gospodarskom odjelu u gradu. Activity Krk i Ninja park njegovi su idejni projekti i ovo je bio trenutak kada smo radili promo fotografije za novo igralište, a meštar od sporta nije skrivao iskreno oduševljenje realizacijom projekta!

David Skoko jedno je od najpoznatijih imena na hrvatskoj kulinarskoj sceni. Strast i ljubav s kojom pristupa poslom zarazna je, a prilikom fotografiranja njegove radionice i autorske večere u Marini Punat uživao sam u mogućnosti da ovjekovječim rad ovog gurua na djelu!

Ovaj spontani portret nastao je u Kampu Bor prilikom jednog fotografiranja kod njih. Hodao sam kroz kamp i tražio dobre kadrove kada sam čuo zvuk gitare. Isprva sam bio začuđen, a onda i oduševljen s onime što sam vidio: jedan gost je na zakupljenoj parceli uživao u lijepom danu u prirodi i odlučio se za svirku na svom instrumentu. Trenutak za pamćenje!

Animatori uvijek izmame osmijeh djeci, a ova situacija na Dječjem antičkom danu u Omišlju je bila jednostavno savršena (:

Neke situacije su pravo životne, djelići sekundi, neki ljudi ih ne vide niti obraćaju pažnju na iste…

Sve je do percepcije, svjesnosti i prisebnosti. Ako ste tu u trenutku, vidjeti ćete zaista mnogo u životu. Puno lijepih detalja, predivnih trenutaka u prirodi, svjetlo koje imamo blagoslov percipirati – sve su to stvari koje se čine običnima ali su zaista nešto posebno…

Kada sam fotografirao trgadbu ove godine promatrao sam kako svatko ima svoj alat za rezanje grožđa, no jedan gospodin je imao nešto vrlo specifično. Kada sam ga pitao koja je priča tog alata poput malog kosira, rekao mi je da ga je dobio u Francuskoj na poklon od kolege vinogradara prije niza godina i da ga koristi svake trgadbe jer je iznimno brz zbog njega. Jedino što je napomenuo je da je ovaj nožić iznimno oštar te da mora paziti pri rukovanju i sebe i kolege u redovima.

Jednog dana smo šetali na Garici predvečer i došli smo blizu kamenoloma baš na zalazak sunca. I kakav je savršen zalazak to bio. U tišini smo uživali u bojama i promatrali kako sunce pada, jako lijep trenutak…

Bjeloglavi supovi su veličanstvena bića. Kada smo hodali na Vincu prolazili smo kroz njihov teritorij. Čitava obitelj supova patrolirala je zbog pogodnog vjetra taj dan. Razlikovala se visina njihova leta no uvijek su bili svjesni naše prisutnosti. Posebni trenuci su svakako bili kada bi nešto niže letjeli, nečujno i graciozno. Putem fotografije se nažalost ne može prenijeti njihova veličina i smirenost kojom vladaju nebom…

Meni jako dragi klik sa Šilo Jazz festivala. Cijeli festival je gušt za raditi jer je muzika sjajna, a energija je odlična. Publika ima odličnu interakciju s glazbenicima i vidi se obostrano zadovoljstvo. Kako nisam htio smetati dok fotografiram najčešće sam fotkao s bokova ili s stražnje strane pozornice no za ovaj klik sam pregrizao tremu i nabrzinu došao ispred svih i kliknuo jedinstven kadar koji po meni priča priču cijelog festivala. Veliko hvala i Dinu Ivelji koji me je ohrabrio za klik jer sam ga pitao malo prije tog trenutka bi li bio problem da to napravim na što se nasmijao velikim osmjehom i rekao: “Samo fotkaj!”

Već drugi puta fotografiram jednu simpatičnu obitelj iz Austrije. Martina me je kontaktirala kako bi dogovorili shooting, a kako fotkamo već drugi put bila je sjajna atmosfera na sessionu. Mladi roditelji dvoje klinaca stalno su ih imali po rukama i u jednom trenu sam šapnuo Martini da ih proba animirati međusobno i da mužu da brzinski poljubac. Svidjela joj se ideja, a ostalo je povijest (:

Friški klik od prije svega par dana. Obiteljska šetnja kod Risike uz more i kako sam išao iznad puta fotkati raslinje, okrenuo sam se i vidio kako se kreću klinci i pričekao sam nekoliko sekundi i dobio sam ovu fotku kao lijepu uspomenu:

Isušeno Lokvarsko jezero privuklo je mnoge ljude ove godine. To je bila je prava prilika za vidjeti nešto nesvakidašnje. Radili smo prije toga fotografiranje revije Chrisa Mršića i na povratku je Tatjana htjela da kliknemo par fotkica za nju.

Ona jest moja supruga i ja jesam subjektivan ali njena energija, determiniranost, usponi i padovi, snaga kojom voli i živi – to su razlozi zašto sam svaki dan najsretniji čovjek na svijetu. Ovo je samo jedna od mnogih njenih fotki gdje se ta energija vidi i zato ju obožavam!

Priroda nas uči mnoge lekcije – ako smo ih spremni vidjeti, poslušati, zastati i razumijeti. Prva fotka je jedan kadar s Snježnika povrh Platka. Taj dan se izmjenilo vrijeme nebrojeno puta, a ovaj kadar mi je ostao u sjećanju kao predivan i u živo i na fotografiji. Na drugoj fotki je vjeverica koju je detektirala prvo Uma, naš pas! Izletila je van i počela režati i gledati prema stablima i tada smo ju vidjeli. Prvo se zaletila dovoljno visoko da se osjeća sigurno, a onda je probala taktiku nepomičnosti kako bi ju možda zaboravili. Nismo ju dugo smetali ali sam iskoristio trenutak da kliknem fotku ove preslatke životinjice…

Ovo je bio jedan od posljednjih klikova na Lošinju u kampu Čikat. To jutro dok sam upakiravao opremu u auto prije trajekta i ukočila su me leđa. Datum, modeli i cijelo snimanje dogovoreno je tjednima unaprijed i nije bilo odustajanja. Prvo sam se dobro izvikao sam na sebe jer sam netom prije imao osjećaj da krivo dižem jednu veliku kutiju s opremom ali se nisam poslušao. Bilo kako bilo, nakon neprestanog osmosatnog foto i video snimanja ovo je bio zalazak koji je označavao da se snimanje i dan privodi kraju. Još jedan podsjetnik da snaga uma kontrolira snagu tijela. Drugi dan je zbog cjelodnevne ‘vježbe’ na poslu sama ozlijeda bila puno bolje, a već za dva dana sam igrao košarku. Svaka situacija je prilika da pomaknemo svoje granice, a ja sam bio ponosan što sam uspio stisnutih zuba odraditi naporno snimanje i snimiti sjajan materijal!

Nedavni blog o novom restoranu u Marini Punat možete pronaći na ovom linku. Ova fotka je podsjetnik koliko uživam u odgovornosti svog posla i koliko sam u tom trenu bio sretan kao malo dijete što imam privilegiju raditi prve promo fotke za ovaj bitan objekt. Gušti su gušti, a osmijeha dok sam ovo klikao još se sjećam!

Urban je imao koncert na Mirinama. Koncertna fotografija je uvijek zanimljiva i očekuje od fotografa da ima smisla za ritam, tajming i da sluša intuiciju. Kroz godine iskustva u fotkanju događanja prvo sam pokrio lijepe, očite kadrove, a onda je krenula prava zabava: traženje onoga što bi mnogima promaknulo… Počinjem kružiti oko pozornice i proučavati interakciju izvođača. Kroz desetak minuta stekao sam osjećaj za njihovu komunikaciju i način kretanja pa sam odlučio ići iza bubnjara. Pitao sam zaštitara ako se mogu provući tamo zbog par fotki i dobio sam zeleno svjetlo. Nakon par klikova čuo sam u pjesmi da dolazi jedan dio gdje će Urban biti bez glazbene dionice no u tom trenu se okrenuo bubnjaru i napravio ovu gestu. Sama scena trajala je niti dvije sekunde ali je ispala vrhunski na fotki. Još jedan od razloga zašto volim dinamiku ovakvih događanja…

Za kraj bloga sam ostavio dvije drage fotke s tajmingom. Bili smo na cjelodnevnom izletu kroz Sloveniju i Austriju. Na povratku smo prolazili pored Bleda i Bohinja i iako smo bili na Bledu jednom drugom prigodom htio sam da se zaletimo do Bohinja vidjeti to lijepo jezero. Bili smo na samom kraju dana i imao sam osjećaj da ćemo stići prije noći i… isplatilo se! Doslovno zadnjih 5 minuta zalaska smo uhvatili prije nego li je sunce izdala snaga i krenula je noć. Bio je to trenutak za deset!

Naš Viggić je najbrži član kuće i loviti njegove fotke spoj je brzine, očekivanja, ljubavi i veselja. Biti korak ispred njega nešto je poput predviđanja valova. Znate otprilike što će se desiti ali intenzitet, forma i točna lokacija zna biti misterija. No ova dva puta sam ga uhvatio :D

Postoje li slučajnosti ili samo sudbina? Jedan od takvih trenutaka doživio sam kada sam išao u izvidnicu na Vincu prije fotkanja. Nisam bio tamo gotovo deset godina i odlučio sam se konačno za brzi hike na lokaciju kako bi dronom odletio nekoliko letova. U jednom trenu me je na pola puta brzim korakom prošao čovjek moje visine obučen u tutu i bez majice. Odmah mi je bilo jasno da je najvjerovatnije ovčar i čovjek od prirode jer je znao gdje ide i kretao se jako brzo.

Brzinski smo se pozdravili i nastavio je u svom smjeru. Kroz dvadesetak minuta oboje smo shvatili da idemo u istom smjeru. Povrh jednog brežuljka osvrnuo se i vidio da idem za njim. Nakon nekog vremena i prateći oznake došao sam do ruba Vince. Ispod velikog stabla sjetio je i sačekao me. Upoznali smo se i kada sam mu objasnio zašto idem u njegovom smjeru vidio je da sam iskren i zainteresiran proučiti detaljnije lokalitet i tako smo počeli pričali. Gospodin Toni je zaista bio ovčar čiji je otac prije njega isto tako na Vinci imao ovce i poznavao je ovaj komad otoka kao svoj dlan. Njegove priče i zanimljive informacije upijao sam sa velikom zainteresiranošću i zahvalan sam što je odvojio svoje vrijeme da me nauči te stvari. Ovo je jedan klik koji sam napravio dok smo hodali prema tamo… jako zanimljiv trenutak i dan!

Ove godine sam također na Cresu fotografirao novi obiteljski hotel Mamin san. Vlasnika, gospodina Željka poznam od jednog prijašnjeg posla i oduševljen sam kako čovjek funkcionira. Sposoban i vrijedan, a skroman i jednostavan. Rijetka kombinacija u jednoj osobi. Usprkos velikim poslovnim uspjesima iznimno pristupačan i otvoren za bilo kakav savjet ili ideju. Pokazao mi je veliko povjerenje ovim zadatkom i bio sam počašćen što sam mogao prihvatiti posao i opravdati njegovo povjerenje. Rezultat je bio sjajan, a ja sam iznimno zahvalan na prilici da upoznam gospodina Željka i njegovu obitelj te što sam mogao dati svoj doprinos ovoj lijepoj i dirljivoj priči koja je Mamin san…