Recenzija Canon R6mk3
Nakon 10+ godina klikanja fotki s mojim 5d fotoaparatima (mk2 i mk3) došlo je vrijeme da uzmem nešto (naj)modernije. Niti mjesec dana iza dolaska R6mk3 na naše tržište uzeo sam ga kao glavni radni fotić.
Jako sam se dugo odupirao ovom gotovo neminovnom prijelazu na mirrorless iz ozbiljnih razloga, a sama prizma kroz koju gledam mi je bila jedan od elemenata koji me je dugo držao uz 5dmk2 i mk3. No na mk3 su mi objektivi počeli promašivati fokus iz godine u godinu sve više. Ja koristim fotoaparate na specifičan način ali došlo je dotle da sam imao osjećaj da ne mogu više vjerovati autofokusu u nekim situacijama (jednostavno ne volim veliku količinu ‘škarta’).
S druge strane nisam htio mijenjati cijeli sustav ili prelaziti na R objektive pa je rezultat bio odugovlačenje + pretraživanje interneta za odgovorima.
Ispostavilo se da je opcija mirrorlessa + EF adapter više nego dobra opcija. Nisam se zeznuo! (op. Takva kombinacija radi odlično no vidljiva je manja vinjeta – više ili manje ovisno od objektiva do objektiva)
Čim sam sve namontirao i testirao s novim R6mk3 bio sam oduševljen autofokusom! Preko desetljeća nisam pratio razvoj rečenih sustava i ostao sam u šoku koliko je sve uznapredovalo (facetracking, AF, you name it!). Svaki od mojih objektiva radio je bolje i pouzdanije na R6mk3 nego na 5dmk3. To je bio sjajan osjećaj!
No moje ignoriranje intuicije je zadalo veliki udarac ravno pod rebra – elektronički viewfinder je dijametralno suprotno iznenađenje od AFa! Nisam mogao vjerovati koliko je očajan, mutan, trom i generalno baš loš. Uz sve tehnološke novitete i sjajne specse čovjek bi rekao da su mogli napraviti bolji viewfinder!
Rješenje je da često koristim pomični screen kao moj ‘AF asistent’. I dalje pokušavam dati elektroničkom tražilu šansu ali uzalud. Razočaran sam do maksimuma.
Ostali dojmovi fotoaparata?
Oduševljen sam odabirom CFexpress type B kartice za glavni, udarni dio fotkanja i snimanja. Kako imam Panasonic GH6 taj tip kartice me oduševio jer je neusporedivo brži i za snimanje i za skidanje sa dediciranim čitačem kartice. Samo tijelo na pravu djeluje neozbiljno u odnosu na prve “petice” ali s vremenom sam se navikao na malo više plastičniji feeling pod rukama. Čini se dovoljno dobro za profi upotrebu, jedino tekstura na stražnjoj strani ekrana ne ulijeva povjerenje i dugovječnost. Svaki put kada taj dio dotaknem noktima u hendlanju imam feeling da će ostati crta…
Baterije očekivano traju kraće zbog silne procesorske snage i više elektronike (tražilo, ekran itd). Touch screen je fora/korisna stvar. Potpuna konfigurabilnost svih tipki je plus. Postavim sve kako želim i godinama sam miran – totalno moj gušt!
Video je više nego dobar i ozbiljan, trebalo bi se poigrati s štelanjem da dobijem output koji volim kao na GH6 ali tracking u modu za portrete/ljude je preeeedobar. Na kraju ga ipak koristim i za video iako nisam planirao!
Rezolucija i fotke koje izlaze iz fotića su odlične, generalno sam jako zadovoljan (i miran s kupovinom kao investicijom za budućnost). Kao profesionalac tražim pouzdano rješenje, s predvidljivim rezultatima i to sam dobio. Da li ću ikada moći prežaliti gubitak klasičnog tražila? Ne, neću.
Veliki senzor daje fleksibilnost jačeg cropanja no kao uvijek downside će biti ‘teži’ backup i veći fileovi.
Evo i male galerije fotki uz recenziju da ne bude suhoparna. Enjoy!
(Sve fotke osim samog fotića dakako, fotkane R6mk3)
