Željava – Bihać – Japodski otoci – Garavice
Ako želite iskusiti Bosnu i Hercegovinu makar na jedan dan evo ideje za jednodnevni izlet. Mi smo krenuli put Ličkog Petrovog Sela gdje se nalazi napušteni aerodrom Željava. To je zanimljivo mjesto koje jako vole bikeri (sloboda kretanja, dostupna pista, super jednodnevni izlet i ceste do tamo). Napušteni aerodrom ima nekoliko hangara kroz koje se čovjek može prošetati. Ispred njih je i sama pista za avione. Cijeli taj dio je vrlo dostupan stoga ne čudi da je bila gužva usprkos ljetnim vrućinama. Jednom kada uđete unutra kao da ste ušli u pravu spilju jer se temperature drastično snižavaju.
Ovo je bio prvi (ali ne i zadnji) put taj dan kada smo osjećali strahopoštovanje prema toj količini betona i armature. Činjenica je da je Željava impozantno zdanje. S druge strane je očito da sve skupa polako ali sigurno propada. Armature strše u unutrašnjosti, potpuni mrak zna biti i opasan tako da se treba osvjetljavati pod (ima većih rupa u betonu). Čim se toliko ljudi skupi na jednom mjestu svatko radi svoje, neki su u parovima s mobitelima istraživali unutrašnjost hangara, neki su vani gledali ulaze, neki su pak testirali aute i motore na pisti itd. Na ulazu u Željavu imate i jedan kafić gdje je fora avion pun naljepnica. Zanimljivo za razgledati, popiti kavu i idemo dalje. Na setu fotki ispod ćete vidjeti da ima više hangara, mi smo našli treći ulaz koji je bio manje uočljiv gdje nije bilo nikoga!
Nakon toga smo krenuli na granicu koja je vrlo blizu i put Bihaća. Na granici smo relativno dugo čekali iako nije bilo jako puno automobila. Čovjek zaboravlja zbog EU da granice jednostavno tako funkcioniraju. S osobnim iskaznicama smo bez problema ušli u Bosnu. Na kontroli na granici, pri ulasku i izlasku, sve iskaznice se skeniraju i unose u kompjuter tako da tu ode dosta vremena.
Prije Bihaća ima par sela pa je zanimljivo gledati razlike ‘od preko granice’. Na dolasku smo vidjeli štand s kožusima, ima jako puno restorana uz samu cestu te konačno ravnica i – Bihać. Grad nije velik ali je lijep, ima nekoliko većih i manjih mostova nad Unom. Bili smo jako gladni jer smo krivo izračunali dolazak tako da smo parkirali u centru i odmah išli tražiti restoran. Imali smo sreće pa smo naletjeli na restoran Sofra. Uz sami naziv restorana obećaju gostima pravu bosansku kuhinju i atmosferu i to smo dobili. Naručili smo 4x po 10 ćevapa u lepinji, a supruga je jela teletinu s krumpirom. Kasnije je uživala u pravoj kafi iz fildžana i ukusnoj tufahiji. Uređenje možete vidjeti na fotkama, kao i jela, no muziku ne možete čuti, a bila je puna ex-yu hitova kao da smo bili na nekoj svadbi. Cijene su bile vrlo prihvatljive i jefinije od Hrvatske. Cijeli ručak s pićima, kavom i desertom je bio 46€ – mi oduševljeni!
Una u samom Bihaću je predivna! Grad je vrlo pitom s opaskom da je u cijelom području itekako vidljiv miks kultura. Prošetali smo samim centrom i nekoliko ulica dalje. Osjete se ratni trenuci poput ove fasade koja ima grafit oko rupa od metaka/šrapnela i memorijalnog parka Garavice koji smo kasnije posjetili. Htjeli smo se još zaletiti do Japodskih otoka tako da smo nastavili dalje. Opaska vezana uz KM (konvertibilne marke). Gotovo svugdje možete platiti eurima, a ljudi su vrlo pristupačni i žele pomoći. Mi nismo mijenjali novce ali mi je trebalo 6 KM za platiti parking pa sam u obližnjem kafiću zamijenio na pultu 5€ za marke (10 KM). U drugoj prigodi smo dvoje ljudi zaustavili na cesti za smjernice za Japodske, a oni su bili iznimno srdačni i dragi da nam sve objasne čim bolje.
Od Bihaća je svega 15-tak km do Japodskih otoka. Jasno su napravljeni putokazi. Nakon skretanja s glavne ceste, lokalna cesta do tamo nije široka za dva auta pa je zbog gužvi bilo često situacija propuštanja auta s obje strane. Put do tamo je fora, ima puno vikendica u lijepoj prirodi. Tamo dolazimo na besplatan parking i plaćamo karte za ulaz i krećemo (ulaznice se naplaćuju do 19h, nakon toga je besplatan ulaz). Sama priča o Japodima, skulpture, poruke i tekstovi su vrlo lijepo napravljeni. Zanimljiva je njihova povijest, cijela priča je baš dojmljiva. Lokacija je slatka ali vrlo mala. Sve skupa ostavlja dojam lijepe mikro-lokacije te zbog bungalova i smještaja na otocima nije moguće vidjeti/istražiti sve lokacije tamo. U sklopu otoka ima restoran i bar gdje možete uživati i relaksirati se no kako smo bili siti do zuba bili smo spremni za istraživanje te smo ostali malo razočarani time koliko su Japodski otoci zapravo mali. Svakako je lijepo obići otoke ali nemojte ih si uzeti kao centralni razlog za sami izlet. Zbog limitacije dana nismo stigli virnuti Štrbački buk koji je bio u neposrednoj blizini…
Sunce je zalazilo, a dok smo se vratili u Bihać zalazak je već bio pri samom kraju. Na povratku smo stali u Konzum i cijene su opet, jeftinije nego kod nas. Dakako da smo za povratak u pekari uz cestu kupili i male bureke i sirnice (svaka po 1 KM) da ugođaj bude potpun!
Kada smo inicijalno ulazili u grad Bihać vidio sam spomen park Garavice te sam svakako htio da ga obiđemo na povratku. Radi se o lako dostupnom i bitnom mjestu koje je napravljeno u spomen žrtvama Drugog svjetskog rata. Skulpture potpisuje poznati jugoslavenski arhitekt i kipar Bogdan Bogdanović i one su zbilja impresivne. Usprkos veličanstvenosti i važnosti skulptura bilo je tužno vidjeti u kako su lošem stanju (natpisi i grafiti, vidno neodržavanje cijelog parka).
Na povratku smo manje čekali na granici + upit od naše carine ako imamo što za prijaviti na što sam odgovorio: “Samo lijepi jednodnevni izlet!”
PS. Tatjana kaže da ima JAKO puno pasa lutalica, na što su ona i najmanji dolazili u napast da ih spase ali smo trenutno u punim kapacitetima na tom polju.
