Priča iza fotografije: Jugo u Krku
Nedavno smo bili svjedoci snage vjetra i vode u Krku. Jako jugo u Krku je bilo zaista glavna atrakcija (i briga) ljudima koji žive tu. Briga zato što ljudi imaju barke i brodove na vezu te objekte uz more ali atrakcija zato što je jugo pojačavalo kako su dani odmicali i snaga valova je bila sve veličanstvenija!
Bilo je zanimljivo gledati Krk koji je inače vrlo miran i sa malo ljudi na cestama van sezone kako je zapravo živnuo po ovom impresivnom jugu. Ljudi su češće šetali, gledali, snimali i slikali valove te uživali u tim prizorima!
Fotografija: Jugo u Krku
Tehničke specifikacije: Canon 5dmk2, 70mm, f/2.8, shutter 1/80 sec, ISO 1600
Datum: 29.01.2018., 17:01h
Priča iza fotografije: Bilo je popodne i Viggo se probudio. Kako to često biva, odlučili smo se za popodnevni izlazak i šetnju uz more. Uzeli smo auto kako bi usput obavili i kupovinu. Jugo je najjače udaralo na predjelu šetališta ispod hotela pa smo krenuli na tu stranu. Vanir je naravno bio oduševljen! Tako je jako puhalo i nosilo valove da je vode bilo do šetnice! S obzirom na vrijeme, vani je bilo mnoštvo ljudi koji su uživali u ovom prirodnom “čudu”. Gotovo svi su imali ili mobitel ili fotoaparat pa su slikali i snimali.
Nisam uzeo fotoaparat jer sam već ranije u danu fotkao valove i nakon toga sam morao temeljito očistiti i objektiv i fotić. No nisam znao da su sada OVAKVI valovi! Tatjana je gledala valove kada smo šetali i ljutila se zašto baš sada nisam ponio fotić. Shvatio sam poruku i brzo smo se svi spakirali u auto i požurili doma po fotoaparat! Kako smo se vraćali shvatio sam da ćemo biti vrlo na knap po pitanju vremena. Previdio sam pomicanje sata i sada je umjesto u 18h, zapravo u 17h već bio sumrak! (Da smo krenuli fotkati valove svega desetak minuta kasnije – ne bi bilo ovih fotki jer bi bio preveliki mrak!)
Čim smo se parkirali auto, izletio sam prema Punta di Galetto i počeo fotkati prve fotke… Tamo sam se već malo smočio ali fotić je za sada bio ok. Primjer jedne takve fotografije je odmah ispod: fotografirano iza zidića dok je more prelijevalo sa druge obale sve do lučice!
Iako sam bio relativno malo mokar u ovom trenutku, s obzirom na valove već mi je bilo jasno da se neću izvući tako lako do kraja fotkanja. Prebacio sam se ispod terena za golf i stolni tenis jer sam htio dobiti puno širi kadar i vidio sam da je taman najjači udar valova bio upravo na punti, a to sam svakako htio uloviti!
Mrak je sve brže padao, ISO je sve više išao gore, a shutter speed je bio koji je bio! Kako je bilo na knap sa omjerom milimetri/brzina okidača, morao sam fotkati nekoliko fotki da osiguram jednu oštru i dobru fotku. Uz navalu vjetra i bježanje od valova, teško je bio držati mirnu ruku (i staloženost na kadru).
Prve fotografije su bile solidne ali nisam bio oduševljen. Za pravu fotku sam morao ići sve više lijevo, do stijena, a to je značilo da sam točno na točki udara valova. Nije bilo druge… otišao sam na najdalju moguću točku bez da sam na najvećem udaru valova (yea right) i počeo sam klikati. Pratio sam valove i kada je naletilo OVO čudo – tada sam ufotkao fotku koja vam se dopala: Jugo u Krku!
To je ujedno bila i posljednja fotka tog dana jer je nakon klika na mene naletio val vrlo sličnih proporcija! Samo sam se stigao leđima okrenuti tako da zaštitim fotoaparat od sve te vode. A ja sam ostao mokar do kože (: Slijedila je žurba doma, žena je vozila, a ja sam pazio da ne upropastim i auto jer sam bio kompletno mokar. Doma tuširanje i kasnije guštanje uz obradu fotki i opet… čišćenje prilično mokrog fotoaparata!
