Putovanje u Zanzibar!

UPOZORENJE: pred vama je subjektivni tekst-foto-video putopis! Sadrži 250 fotografija, nešto teksta i video. Vidjeti ćete Zanzibar kako smo ga mi vidjeli i nadamo se da ćete uživati – HF!

 

Zanzibar.

Zašto tamo? “Zato jer je Ona tako rekla.”

Šalu na stranu, supruga mi je rekla da ju je Zanzibar privukao na prvu jer je djelovao divlje i jer je odavao pravi afrički vibe. Kada je uzela googlati sve o toj destinaciji, pronašla je jako puno informacija, ali je ostala oduševljena agencijom koja je specijalizirala Zanzibar – Globetracker. Dugo smo pričali o tome ali i dalje je putovanje bila samo lijepa želja jer smo mislili da nećemo moći otići zbog klinaca. S njima ne možemo jer nam se čini (i sada potvrđujemo nakon odlaska) da to definitivno nije destinacija za put s klincima. Barem nama. Još ne. I tako razgovaramo što ćemo/ kako ćemo i jedan dan kažem u šali, pitaj moju mamu bi li nam pričuvala klince.

Većina vas koja nas poznaje zna da smo stalno s klincima. Skoro 13 godina smo s njima svaki dan, s rijetkom iznimkom kada zbog posla odemo na pola dana od njih. Možda je zdravije i za nas i za njih da se češće razdvajamo, ali… o tom, po tom… Moja mama je rekla da MOŽE! Da će ih pričuvati!

Nismo očekivali takav odgovor. Odmah! Istog trenutka. Mama nas je oborila. Hvala joj! Karte za avion. Sjednem drugu večer nakon toga, otvorim link, napravim rezervaciju i zovem ženu: “Vidi mala, neki dugmić.” I kliknem plati. Ona me gleda, što sam to napravio?!? Ja se cerim, ona se počne smijati i kaže – “Zbilja idemo!!!” Par tjedana prije polaska sve je bilo riješeno. Ja sam nastavio dalje sa poslom, ne razmišljajući više o tome. Sve do dva dana prije polaska. Spakirali smo robu (previše robe), promijenili novce i ručnu prtljagu. Meni je odluka bila laka, uzeo sam samo Fuji X100F i GoPro 5 black (+ gimbal). To je to. Travel light da ne može lakše. Kako bi avantura bila zaista avantura – noć prije odlaska Viggo ima temperaturu. Divotica. S grčem krećemo u ZG znajući da je u dobrim rukama. Nikada nismo bili bez klinaca toliko dugo i toliko daleko. Nema nazad! Prvi kadrovi sa fotića su u ZGu, na aerodromu koji je moram priznati – prilično fotogeničan!

 

(Od 4 torbe na putovanju, čak 2 su bile Protector torbe!)

 

Kako bi nastavili u revijalnom tonu, moram spomenuti da u životu nikada nisam letio avionom. A krećem na putovanje doslovno na drugi kraj kugle zemaljske sa par torbi i šapom voljene u mojoj – imam sve što mi treba!

FlyDubai je bio zanimljivo iskustvo (svaki put). Malo mjesta za osobu sa 190+ cm visine ali uzbuđenje je bilo toliko da se nisam ustao na letu koji je trajao preko 6h do Dubaija.

 

(Dubai u noći)

Kada smo došli tamo u noć, topao zrak vani, ugodan u aerodromu. Bauljali smo satima jer nam je spojeni let za Zanzibar kretao tek drugi dan!

 

(Vrlo je skupo na aerodromu, što smo probali na vlastitoj koži!)

 

Promijenio sam sat na lokalno vrijeme, našao idući gate i krenulo je hodanje gore-dolje po aerodromu, sve dok se nismo onesvjestili i na legendarnom bloku C blizu našeg C46 gate-a, nađosmo fini komad tepiha i pretvorismo se u krmilice!

 

(Fotka: “Pronađi Taju u hotelu sa 5 zvjezdica!)

Idući dan sunce je sramežljivo ustalo i pokazalo mutno lice Dubaija, punog smoga.

Konačno sjedosmo na let i za 5 sati sletjeli smo na Zanzi!

(Simpa ekipa iza nas <3)

 

Ispunili smo papire za vizu i doslovno zadnji sve obavili. Štreberski! Pokupili smo svoje torbe i krenuli van na parking gdje nas je čekao taksi vozač kojeg je poslala agencija. Pri izlazu je užurbanoj supruzi jedan stariji lik dobacio: “Pole pole mama!” (polako polako mama) i to je bila naša dobrodošlica u Zanzibaru. E da, policajac blizu šaltera za vizu je pitao odakle smo i kada sam rekao Croatia, nasmijao se i rekao Davor Šuker. Legenda!

 

(Vožnja u Zanzibaru je mindfuck kako god pogledaš! Imaju “s krive strane volan” + imaju loše ceste i voze po pravilu umjetnosti izbjegavanja rupa. Kada dođete tamo, vidjeti ćete što mislim…)

 

Dolazimo kasno popodne/navecer konačno u smještaj – Bluewaves bungalove, upoznajemo ženu zmaja – našu Marinu, vodičkinju!

 

Sjeli smo skupa u naš restoran, popili piće dobrodošlice i naručili večeru. Fresh fish of the day i rižu! Njenim riječima, Zanzibarci nisu najbolji kuhari ali imaju najbolje namirnice – svježe voće i svježu ribu. Što više poželjeti!

 

(Cijela je plaža puna račića čim nastupi oseka. I ovih slatkih sa kućicom i onih bez. Puno malih rupica iz kojih trče bijeli račići na sve strane – piš!)

(Nije fotomontaža, zaista je bio ovakav obasjan mjesec – samo ovu večer!)

 

Idući dan započinjemo već u 6.15h jer smo žurili na turu ronjenja sa dupinima!

 

 

Cijeli program, koji je bio prilično intenzivan, organiziran je od agencije i mišljenja sam da se ovako detaljno, cjelovito i zanimljivo razgledati Zanzibar u vlastitoj režiji ne može! Imaju puno terenskog znanja, kontakte i uhodane rute/izlete koji jednostavno funkcioniraju. Koga zanima više slobodno neka virne ovaj LINK.

Njihova plima i oseka je fenomen. Zna ići oko 3 metra u visinu i više desetaka metara u duljinu. Kako se to očituje? Hodate suhim žalom u jednom dijelu dana, a za par sati više ne možete pješke nazad! Pogledi na pučinu često su dekorirani njihovim barkama i plovilima koja čas plivaju, čas su nasukana na mekani pijesak za vrijeme oseke. Ono što ne mogu prenijeti ni fotkama ni videom je njihov topao i konstantan vjetar! Od kada smo došli do zadnjeg dana, taj vjetar me je oduševljavao. Pijesak je također čudo kako je udoban za noge i topao. Prizor odraslih ljudi kako sjede u pijesku i igraju se poput djece bio je vrlo čest! I sam se pribrajam u tu skupinu. Više sam bio bos nego obuven. I to je ono najljepše na Zanzibaru. Od ostalih tura tu je Jozani šuma sa njihovom endemskom vrstom majmuna, mangrove šume, izlet u Stone town, tura začina sa degustacijom voća, laguna sa velikim morskim zvjezdama, blue safari, prison island sa velikim kornjačama te razne izdvojene plaže.

Što nam se svidjelo na Zanzibaru? Manje više – sve! Bili smo u pravoj grupi ljudi. Nevjerojatno je kako smo svi “kliknuli”. Društvo je bilo top! Odlična ekipa, super zezancija i druženje! Kada smo bili s pravim ljudima i u pravim rukama dobre agencije, na nama je bilo samo da uživamo zapravo. Lokalna hrana je ukusna i nije previše skupa.

Smještaj je basic u ovom paketu koji smo mi uzeli i moram reći da nam je prijalo. Vrlo down-to-earth.

(Opaska: tuš za zube smo nosili od doma zbog mojih bravica za zube hihi)

Napomena je bila da se voda iz slavine koristi za tuširanje. Pranje zubi i konzumacija vode za piće jedino sa flaširanom vodom. Time se izbjegne mogućnost raznih viroza i problema, što je čisto ok. Muške (i dame koje vole) će zanimati da na Zanzibaru imaju dvije lokalne lager pive – Kilimanjaro i Safari. Obje ukusne i pitke!

 

No dosta digresija – idemo dalje po redu rasturati fotke! Stali smo na dupinima! Nakon njih i snimanja sa GoPro kamerom, opet je red na Fuji-a. Vrzmanje plažom, uživanje, naslikavanje te svježa riba na plaži upravo ulovljena. To je Zanzibar (:

(Pored nas je bio jedan “nasukani” brod na kojeg sam stavio Fuji-a sa timerom za naš klik)

(Iz sela je došao jedan lokalac sa malo ribe i nekom vrstom pogače. Skupilo se jedno 6-7 ljudi i svima je podijelio malo. Svi su bili presretni. Kada ga je Taja pitala što je to, objasnio je što je i ponudio joj. Ovo je detalj njihove interakcije)

(Jedna od meni upečatljivijih fotki koja opisuje tipičan Zanzibar, plovila, oseku i predivne vizure te boje!)

 

Nakon obroka, krenusmo dalje. Fotka nastambe za početak, a onda u bus te ravno prema Jozani šumi!

 

(Svi službeni vodiči tura: u Jozani šumi, u Stone townu i na farmi začina pričaju vrlo pristojan engleski. A neki čak natucaju i naški!)

(Njihova endemska vrsta majmuna. Pametne glave inače papaju iz kore lokalnog stabla pougljenisani dio i tako se čiste od crijevnih nametnika – carbomed!)

(Oduvijek sam obožavao GoPro. Video je dokaz što malo čudo može iako je par generacija staro. Luv it!)

(Korijenje mangrove stabla. To stablo se prilagodilo životu u slanoj vodi jer obitava na području plima i oseka. Specifično po mnogo čemu ima mnoge mehanizme opstanka, od ovakvog korijenja koje je djelomično uronjeno, djelomično suho, do ploda koji se poput koplja zabija u pijesak kako bi opstao – na donjoj fotki vodič drži sjeme.)

 

Nakon Jozani šume, za kraj dana se povlačimo na Mangrove Beach Bar kod legendarnog Malalea! (voditelj bara s kojim sam izmjenio višestruke, zanimljive i dubokoumne razgovore – ah, taj Zanzibar! Ali ovo je priča za uz pivu!)

Tu je ljepota mangrova, velike plime i oseke imalo dodatan značaj, sve je bilo vrlo živopisno i nismo mogli vjerovati da je ovo tek prvi terenski dan koji se činio poput dva, tri obična dana u jednom!

 

(Ovo će biti sve poplavljeno na povratku, kada smo se vraćali barkama!)

(Taja u lovu na izvrstan kadar za video hihi)

(Mangrove beach bar. Točno se vidi do kuda ide plima, zar ne?)

(Jedno od dva lager piva tamo. Još kada je ovako fino hladno – top! Ima okus na lager pive nekadašnje Juge koliko se sjećam. Jako fino!)

(Apstraktna ljepota mangrova <3)

(Ne znam tko je ovaj…)

(Malale. Legenda i komad čovjeka. Vrlo inteligentan i smiren. Cijenim takve ljude. Izvrsni razgovori!)

(Marin i Tanja u nevjerici gledaju da fotkam i dalje, i po noći!)

 

S glupavim, sretnim osmijehom probudismo se idući dan, spremni za dalje! Kreće rutina, doručak (uvijek jednostavan i isti ali ukusan!) i akcija! Danas – Stone town! Posjet lokalnoj tržnici, muzeju robova, ručak, šetanje dalje gradom te onda čekamo prijevoz za prison island i kornjače! Tura u Stone townu je bila vrlo edukativna, pogotovo muzej robova koji je vrlo teška tematika.  Zanzibar je pretrpio gotovo 5 stoljeća ropstva koje je okončao David Livingstone zbog kojeg su nazvali grad po njemu! Preporučam!

 

(Njihov slogan i stil života. Zaista nakon par dana osjetite “pole pole” kako ulazi u vaš krvotok i – sviđa vam se! Putovanje se može vrlo filozofski shvatiti jer baca drugačije svjetlo na život, prioritete te ciljeve. Svakako treba razumijeti lokalce i uzeti iz svega svoju poruku , implementirati ju u svoj život i voziti dalje…)

(Naš klasičan pogled u resortu <3)

(Lokalne krave sa grbom, čudna i česta pojava. Sve životinje su prilično mršave tj. vitke. I sve su slobodne!)

(Lokalna tržnica i BOJE!)

(Svugdje su sokovi 100% prirodni i svježi – nikada nismo popili loš sok na Zanzibaru!)

(Erm, mislim da je to onaj lijevi kabel. Ne taj, onaj tamo do onog lijevog! :D)

(Jako puno fotki u gradu je fotkano “from the hip”. Fuji je kralj!)

 

Naš vodič Musa nam priča cijelo vrijeme do prison islanda (i pjeva). Tamo nas čekaju divovske kornjače, druženje i onda povratak!

 

 

Prije odlaska iz Stone towna – imamo priliku kušati lokalni street-food! Odličan i ukusan – večera po mjeri! <3 (malo fotki jer su mi bile musave ruke haha)

 

 

Drugi dan opet shema – doručak, šetnja po plaži prije polaska (upoznali Masai-e, napričali se, fotkali – nauživali! Krasna ekipa!). Nakon uživanja na plaži pripreme za vožnju i put lokalne škole!

 

(Kunem se da je legenda Ivan – srednji Masai – isti moj frend Daniel Milohnić. Samo črn!)

(U pogledu zapadnjaka, imaju malo ali njihova sreća je višestruko veća od naših klinaca. Pogledajte samo igračku koju imaju!)

(Dala Dala, lokalni otvoreni bus. Klima zagarantirana!)

 

U gradiću Paje smo posjetili lokalnu školu i vidjeli iz prve ruke što uče, kako je organizirana škola i sl. Vrlo dojmljivo iskustvo i vrlo dirljivo. Njihova razina iskrenosti, srdačnosti i skromnosti vas automatski pretvara u suze. Riječi moje žene za iskustvo Zanzibara i pogotovo škole: “Istina. Promijeni čovjeka. Hoćeš nećeš, dogodi se samo od sebe. Pogotovo u ovom dijelu Afrike, gdje nemaju ništa, a imaju sve. Trebali smo ponijeti doma “toga” malo više.”

 

(Obojane obrvice – njihov način ukrašavanja dječice)

 

Zadnje dvije fotke su iz jaslica, preko puta škole!

Nakon posjeta školi (i jaslicama), krenusmo za lagunu sa divovskim zvijezdama! Lo and behold!

 

 

Nakon izleta (i izgaranja na suncu koje je PUNO jače nego što čovjek može pretpostaviti!) idemo za Kae beach i lokalni beach bar!

 

(Kako po vjeroispovjesti mogu imati do 4 žene, svaka druga stvar im je afrodizijak. U ovom slučaju ove roskaste banane!)

 

Nekoliko idućih dana je miks raznih iskustava – farma začina, blue safari, prvo jedan pa kasnije iza izleta pred polazak još jedan slobodan dan… pole pole ulazi u sustav i udomaćuje se!

Prvo farma začina!

 

(Degustacija voća…)

(Sapuni, aloe vera, parfemi, sve od lokalnih biljaka i začina – vrh!)

(Kralj nam demonstrira penjanje na palmu i… pjeva pritom!)

(Ukusna voda iz kokosa…)

 

Posjet jednom turistički jakom dijelu otoka gdje smo papali ručak, chillali i po večeri napravili povratak doma. Opaska: iako je bliže onom turizmu koji mi poznajemo – mi više volimo onaj “divlji” Zanzibar koji se nadamo da neće nestati!

 

(Taju je opalila temperatura od jučerašnjeg izgaranja na suncu pa je cijeli dan bila dosta loše. Držao sam ju u hladovini i pazio…)

 

Uslijedio je jedan dan odmora ili ti lazy day. Plaža, šetnje, klopa, još šetnji, kunjanje pod sjenom, šetanje i noć…

 

(Aleksandra i Martin su nam bili susjedi i dobri prijatelji za putovanja tamo. Ona je ponijela i dva piva iz Srbije – Jelenko je fin!)

(Naš restoran u resortu. Mjesto dobre klope i slabog ali jedinog wi-fija u okolici!)

(50 m desno od našeg resorta predobar restoran sa pijeskom pod nogama i “pinati krasti”! Omiljeno jelo tamo – panirana riba u kikirikiju!!!)

(Sreća najveća. Martin nas fotka i nasmijava – hvala mu na jedinstvenoj fotki!)

<3

 

Opet terenski dan – Blue Safari! Zanimljiv izlet iako je bilo dosta vožnje brodom. Plivanje s ribicama, iskrcavanje na dva otočića, šetnje, fotkanje i povratan na jedan otok gdje smo pustili kuhara na klopu! Sve u svemu, prošao dan za čas!!!

 

(Naš “šole”. Kralj samo takav!)

(Kolege iz Županje – Anja i Antonio!)

(Ova “školjkica” ima 4 kile, bez zezancije! Kao da je betonska!)

 

Još dojmova, još šetnji, još razgovora i naš polazak se opasno približio… red papice, red druženja, red (izbjegavanja) sunca :D

 

(Una legenda! Apasionirani fotograf poput mene!)

(Pinati krasti! Tako napisano jer on tako to izgovara!)

 

Dan povratka i prvog od dva putna dana… aerodromi, avioni i na kraju. Noćno nebo te san…

 

(Igrom slučaja od 5 letova sve skupa ovaj je uletio kao iznenađenje jer je bio vrlo luksuzan – Boeing 777, uf!)

Kako nam je bilo? Predobro! Zanzibar će nam uvijek biti u predivnom sjećanju – veliki iskorak, veliki doživljaj i vrlo smo zahvalni što smo to doživjeli/iskusili!

Ali to nije sve! Nakon 200+ fotki, za kraj bloga dakako i video! Neki od vas su ga već vidjeli ali i ponovno gledanje će samo biti točka na i nakon bloga – uživajte i hvala vam na čitanju/gledanju. Nadamo se da ćete i vi jednom iskusiti ove divote koje smo mi imali prilku iskusiti! Zanzibar u srcu! <3

 

Foto: Fuji X100F

Video: GoPro 5 black + gimbal