Rana intervencija (fotke + vlog)
Vanir ima dijagnosticiran pervazivni razvojni poremećaj iz autističnog spektra. To znači da ima problema na mnogim razinama, počevši od senzorike (osjetilnosti i koordinacije), poremećaj pažnje, izostanak govora itd.
Višeslojan problem kao svaki se mora rješavati od jedne razine i polako graditi te sređivati razinu po razinu kako bi došli do onog najbitnijeg – razvoja govora. Kada znamo da on ne priča jer ne može kontrolirati govorni aparat niti ima dovoljnu pažnju da se fokusira na probleme i zadatke pred sobom moramo krenuti od početka. Ovim fotografijama i tekstom ćemo vam opisati njegov put.
U videu koji je u blogu možete dobiti priču iz druge dimenzije gdje pričam o tome kako je to izgledalo, kako smo radili vježbice, kojim tempom i sl. Sugeriram da pročitate i prolistate prvo blog a onda idete na video! (:
Rana intervencija – vlog 42.
U samom blogu vam želim pokazati načine i zadatke kojima smo vježbali s njim i uz svaku fotografiju ću pisati ZAŠTO smo to vježbali, ČEMU je to služilo i KAKO je išla vježba.
U narednim blogovima se možemo fokusirati na pojedinačne vježbe i pokazivati u videima kako to Vanir radi danas, kako izgleda miks tih zadataka i sl. Svakako pošaljite svoj feedback i pitajte ako želite da se na nečemu zadržimo!
Krećemo!
1) Sluh i mogućnost da se dijete čuje dobro je jedna od prvih briga kod izostanka govora. Obično kreću prvo testovi sluha, a nakon toga i vježbe za sluh. Na fotografiji su dva “alata” koji mogu pomoći da se dijete bolje čuje i to je dobar preduvjet za razvoj govora. Ispočetka djeca pričaju jako tiho pa je bitno da se zvuk pojača. Tuba desno se drži kod ustiju i savija se prema djetetovom uhu kako bi direktno čulo što priča. “Mikrofon” lijevo pojačava glas folijom koja radi odbijanje zvuka i time se djetetu vraća glasnije njegov glas.
2) Senzorika. Kod Vanira je većinom bila poddraženost u pitanju. Input osjetila je bio niži nego kod djece sa urednom senzorikom. Također zbog poticanja aktivnosti glave, pincetni hvat je bio iznimno bitan i razvijali smo ga ovim bockalicama. Igračka koja se može kupiti u knjižarama. Vrlo je dobra ne samo za finiju motoriku nego i za smirivanje djeteta. Kada se Vanir uhvatio u “koštac” s ovom vježbicom onda ga je smirivala i dala mu osjećaj postignuća. Kada bi završio sa bockanjem svih bocki, onda bi ih skidao od ispod. Kanije kada je govor i komunikacija bila bolja govorimo mu kojim poretkom da boje koristi. U svim vježbama je bitno raditi što više toga paralelno kako bi “izazivali” mogućnosti djeteta.
Za razvijanje grube motorike (pogotovo za manju djecu) idealne su ovakve igračke poput kutije sa rupama za predmete (koji su također u raznim bojama!) i ova igračka iz IKEAe gdje se vodi predmet rukom uz šipku. Obje traže fokus od djeteta na zadatak te koordinaciju ruka-oko.
Često po doma imate puno sitnih igračaka bilo da su iz KINDER jaja ili kupljene pojedinačno i one su super za imenovanje životinja, boja, hvat malih rukica. Vaniru smo također zbog povećanja osjetljivosti rukica često nalazili “bockave” ili malo grublje igračke kako bi bolje osjetio teksturu istih. U ovom malom “kaosu” od igračaka djeca uvijek nađu sebi nešto interesantno i kreće igra.
Ako su igračke smislene poput životinja, onda možemo pitati boju ili kako se ta životinja glasa npr. Uzmemo ovcu i pitamo da dijete kaže što je to. Nama je u jednom periodu Vanir govorio “opca” za ovcu i onda bi ga pitali kako ovca kaže, na što on odgovara “beeee”.
3) Za grubu motoriku + prepoznavanje predmeta ova igračka nam je bila super. Drvena je i ima male hvataljke gdje dijete lovi predmet i stavlja ga na mjesto. Kod svakog predmeta možemo pitati što je to, koje je to boje, da li je slatko, slano itd.
Vježbice sa magnetima su super iz više razloga. Zanimljive su i malo lakše za pomicanje jednom kada se “zalijepe”. S druge strane, zahtjevaju drugačiju finu motoriku kod rukovanja jer su tanki predmeti. Ovdje se slikovnica “nadopunjava” magnetićima koji su u gornjem pretincu. Kako listamo, pričamo na glas s djetetom što radimo i stalno verbaliziramo radnje. Mnoge od ovih igračaka je Vanir ispočetka koristio u tišini. Samo je radio i slušao. Kasnije je počeo tiho šaputati ili govoriti po par slova i tek danas kada već priča konkretnije imenuje točnije predmete, boje i radnje. U toj fazi onda radimo na “čišćenju” glasova jer često takva djeca govore tepavo ili sa krivo izgovorenim glasovima.
4) Velikih puzzli ima svih vrsta. Imamo ih raznih. Kasnije smo spojili Vanirove protagoniste sa puzzlama (Praško Brzić iz Aviona i sl). Ispočetka se s malim ručicama radi pomoću ovakvih dvosložnih i velikih puzzli gdje dijete svejedno treba razlikovati što se spaja sa čim, gdje mora razlikovati boje, oblike i nacrtane likove. Ne pospremajte iza djeteta nego mu dajte u svim vježbama da ono pospremi iza sebe. Time produljujete motoričku vježbu i djetetov uspjeh kada sve samo obavi. Osjećaju se jako bitni i zaslužuju veliko BRAVO i podršku na kraju svake vježbe, to je jako bitno!!! Motivacija je sve!
5) Povećavanje vokabulara – ima raznoraznih slikovnica ali ima i ovakvih simpatičnih rješenja poput ove “harmonike” koje stanu u džep, u auto i sl. Interesantan je format za male ručice koje se malo pate s tim ali ih ujedno i interesira poput novog izazova!
6) Interaktivne (zvučne) slikovnice – vrlo interesantne za klince i odlične za razvijanje komunikacije gdje djetetu treba čitati i pokazivati prstom, a onda pitate da stisne sličicu sa zvukom gdje gledate reakciju djeteta na ovakav podražaj. Ova slikovnica PIKO je u gotovo svakoj knjižnici, a može se i kupiti u slobodnoj prodaji u knjižarama. Baterije se mogu lako zamijeniti kada se potroše! (Kutijica desno dolje ispod sličica!)
7) Magneti + interakcija – ovu super igračku smo dobili od Tatjanine sestre Nataše iz Španjolske. Vani imaju bolju ponudu didaktičkih igračaka koje mogu pomoći našim mališanima. Ne kažem da ih nema u hrv ali su ili rijetke ili iznimno skupe. U ovoj igri djete mora oblačiti nacrtanog lika gdje se uče komadi odjeće i obuće, sve se imenuje, pitaju se dijete boje (koje boje je šešir, što ima u rukama, gdje su cipele…) i na kraju svega, uz glavicu rade i ruke jer ga treba pitati da samo “okači” sa magnetom sliku te potom odjeću. Vaniru je trebalo prvi puta oko 50tak minuta prtljanja da nauči držati mali plavi magnet u rukama kada stavlja sliku. Ali naučio je! <3
8) Imenice – na početku kada radimo sa neverbalnim (pa kasnije i sa verbalnim) djetetom, često radimo na proširivanju vokabulara, i logično, to su na početku samo imenice. U tom zadatku super posluže male knjigice, slikovnice i još bolje flash kartice, sličice itd. Bitno je da dijete lista knjigice (koliko može) ali stalno ih treba poticati na akciju. Ako je vrlo nespretno motorički, treba mu uzeti ruke i s njegovim prstićima listati knjigice i s njegovim rukicama pokazivati pojmove nakon čega ih imenujemo. Bitno je da je pažnja prisutna i da to sistematično radimo. Ako razvijemo jedan način imenovanja predmeta i sličica, onda tako treba raditi na svim materijalima da se ne zbunjuje dijete.
Ne moraju sve kartice biti kupovne, ispočetka smo radili kartice sami, printali, molili za plastifikator itd. Može se mnogo napraviti iz kućne radinosti!
9) Puzzle sa zanimanjima – ovo je Vaniru jako pomoglo ne samo da zaposli ručice nego da uči djelove tijela, razna zanimanja što je dosta apstraktno, boje i sl. Puno je smislenije raditi igricu kada dijete već počinje verbalizirati riječi jer se onda pomoću igre može “čistiti” teške riječi poput “čarobnjak”. Jako je bitno ispraviti dijete i reći točno riječ (iako ju možda u tom stadiju ne zna reći pravilno). Mora čuti razliku!
10) Još interaktivnih slikovnica (sa otvaranjem pregrada, vratiju i sl), još puzzli i slikovnica sa magnetima. Ovisno o tome koliko je djete napredovalo, koliko mu se poboljšala motorika ili sposobnost govora, tako se i materijali mijenjaju. Vanir je nakon prevladavanja barijere govora proširio vokabular, krenuli smo sa prepoznavanjem dijelova tijela, boja ali i brojki. Brojanje do deset im nije problem kada jednom iskontroliraju impus da bez veze broje neovisno o prstićima što broje.
Isti materijali se često mogu koristiti opetovano ali u većem kontekstu i sa drugačijim pitanjima. Gdje smo nekada pitali samo za pokazivanje prstićem, danas pitamo imenicu, sutra pitamo glagol. (Što je ovo, gdje je pas, što pas radi itd…)
11) Ove dvije slagalice/igračke su nam jako dugo i jako dobro služile (i dalje služe!). Kada je govor uznapredovao i kada su njegove sposobnosti praćenja porasle, ove igračke su vrlo smislene i u svakodnevnom životu i kao imaginarne situacije. Na gornjoj igrački sa shoppingom je super što danas s Vanirom to izgleda ovako: razdvojim kolica za shopping i pitam ga po boji da uzme neka kolica – molim te uzmi žuta kolica, pa on uzme. Onda pitam da rasprostre sve predmete za shopping i onda bez popisa govorim što želim da kupuje. Kupi banane, koje boje su banane. Kupi mlijeko. Kupi mrkve, koliko ima mrkvi?
Donja igračka sa spajanjem predmeta i boja je super jer se može pitati njima vrlo tešku stvar – pitanja koja zahtijevaju dulji odgovor. Kada slaže sličice i dođe npr. na plavog psa. Prvo pitamo što je to? On kaže pas. Onda ga pitam, da li je to crveni pas? On treba reći “nije, ovo je plavi pas”. Onda možemo pitati da li je to plavi pas, na što bi on trebao reći “Je. Ovo je plavi pas.” Kako dijete napreduje treba forsirati bolju komunikaciju. Ako čovjek ne bi prešao na glagole ili na cijele rečenice, dijete bi zapelo samo na imenovanjima predmeta i imenicama. Oni teško podnose promjenu i nove zadatke ali kada skuže formulaciju i počinju bolje razumijevati pitanja, onda se dešava napredak.
12) Ovo je jedna nedavna učilica. Simulacija jednog predškolskog zadatka gdje se moraju spajati iste sličice ili se moraju izdvojiti sličice koje ne pašu u nizu, gdje živi neka životinja, što jede itd. Fora je kod ove igračkice što mala olovčica napravi zvuk kada pritisnemo “točnu” sličicu.
Donja fotka je samo velika i šarena slikovnica gdje se testira djetetova percepcija da u gomili informacija nađe ono što ga pitamo. Vrlo je bitno raditi na stvarima koje su svakodnevne i koje će koristiti.
13) Fina motorika tj. pisanje slova i crtanje (grafomotorika). Odmah moram reći da je Vanir uvijek imao jako lošu finu motoriku. Jedan dan sam se zainatio i sjeo s njim crtati u nadi kako ćemo dodatno potaknuti govor time što ćemo raditi finu motoriku sa rukama. Prvi dani nisu dali baš neke rezultate, većinom je mogao crtati samo krugove (nekontrolirane), a ravne crte gotovo nikako, odbijao je. Kako nam je seka onda bila u prvom razredu vidio je da ona piše slova. Bez nekog dubljeg razmišljanja, kako je već od prije naučio prepoznavati slova i znao je cijelu abecedu na upit (preko kartica!) probao sam držati njegovu ruku i počeli smo pisati “preko” slova.
Nacrtao sam slova i onda sam s njegovom rukicom išao preko slova. Čak je i pitao pomoć jer je znao da ne može tako lijepo napisati. Općenito je jako bitno paziti na njihovu motivaciju i na to da ne mora biti odlično već da je trud uložen bitan. Već drugi dan je pokazao veću motivaciju i kada smo sjeli pisati slova dva slova je uspio sam napisati A i R! Mi smo se doma rasplakali. Kako je znao ta slova, vrlo brzo iza toga je uspio sam napisati VANIR. Prvi crtež u donjem desnom kutu to pokazuje <3
Kasnije smo počeli pisati sa crtovljem jer smo doznali, prvo sami, a kasnije i objašnjeno od strane defektologa – djeca s poteškoćama teško vizualiziraju veličinu i oblik slova. Vaniru iskreno i dan danas smeta ako ga pitam da na prazan papir piše slova ali kada napravimo crtovlje onda su rezultati sjajni. Čestim radom smo dobili ove primjere koje vidite ispod teksta.
Također imamo dosta sitnih vježbica koje radimo ručno svaki puta kada idemo raditi pisanje i finu motoriku. Nekada, prije slova smo radili “vožnju autićem” baš zbog poboljšavanja grafomotorike. Napravite tunel kroz koji djete mora proći olovčicom bez da dira rubove. Isprva napravite širi put, a kasnije ga smanjujte kako se motorika poboljšava.
U donjem primjeru vidite i zaokruživanje i križanje slova i brojki. Iako prepoznaje sva slova i brojke, pojam “prekriži” i “zaokruži” mu je apstraktan i nije ga koristio do tada. Trebalo je gotovo dva tjedna vježbe da usvoji taj princip!
14) Konačno dolazimo i do glagola i čistog govora. Ova logopedska knjiga za vježbe govora je nama idealna. Uvodi nas u glagole i pruža uvid u svakodnevne životne situacije koje razrađujemo. U knjizi ima osim radnji, situacija, glagola i imenica, vježbi poput veliko-malo te odnosa koji su im jako teški – ispod, iznad, iza, u, na itd…
15) Bonus ali VRLO dobar alat za učenje – kazetofon! Ako imate negdje u kući stare kazete, u Mulleru smo kupili ovaj snimač/kazetofon koji je super iz više razloga. Dijete se snima i kasnije sluša. Defektolog nam je uvijek savjetovao i audio i video snimanje djeteta baš zbog toga da se dijete bolje percipira. Dijete često nije svjesno toga kako zvuči ili izgleda kada nešto radi. Poput ogledala kada je dijete malo i ekspresija lica, kazetofon mu pruža slobodu govora i ponašanja uz playback. Možete snimati dijaloge, govore, a istovremeno raditi i trajni zapis o tome kako vaše dijete napreduje te kako je zvučalo u tom nekom periodu. Bojom i oblikom je vrlo pristupačan djeci, a i nešto robusniji od običnog digitalnog diktafona. Isplatila se svaka kuna!
ZAKLJUČAK: Ovo je samo početni post. Iako je dosta obiman i opširan, ako bude zanimljiv, rado bih proširio napisano sa dodatnim ciljanim videima i tekstovima/fotkama. (Videi će biti ciljani i kratki, do 5 minuta, ne dugi kao ovaj uvodni video, da se ne brinete)
Mnoge bitne stvari se dešavaju i mimo ovih vježbi i pomagala. Ne zaboravite da ste vi (i vaša djeca, ljubimci itd) najbolji terapeuti/rehabilitatori vašem djetetu. Također, vi ste s njim 24h na dan, što znači da vježbe i terapija ne traju pola sata, sat ili dva već se mogu koristiti te raditi i u šetnji, u autu tj. gdje god se vi nalazili.
Mi često kada šetamo pitamo Vanira nekakva pitanja da se ne “uljuljka”. Koje boje je auto? Koliko ima stupova? Gdje je galeb? Kako se zove ovaj predmet? Gdje je brat? Kako se zove mama?
Verbalizirajte SVE! Iako vam je ispočetka glupo govoriti stvari vama očigledne, zbog vašeg djeteta se potrudite! Shvatite da dijete ako i nije verbalno, razumije i prati svoju okolinu! Radite na dvostranoj komunikaciji i združenoj pažnji. Radite floor-time i zajednička igranja. Sve su to modusi kojima ćete se približiti njemu na njegovu razinu i onda krenuti u zajedničko učenje. Neki periodi učenja traju puno dulje od drugih. Jasno je da će se dugo raditi prije nego čujete nešto od djeteta ali i pokazivanje prstom i sretno lice znače da razumije i da želi biti pametno! Sve to neka vas motivira za rad dalje jer u konačnici ako se vi ne izborite za svoje dijete, nitko drugi neće!
Čarobni štapić ne postoji, sve je samo uporan i naporan rad.
Za kraj samo da kažem, da teško je. Da biti ćete depresivni, biti ćete izmoreni, ljutiti ćete se kada i ne bi trebalo, ali to sve ide u paketu. Bitno je da dijete napreduje, a nagrade koje uloženi trud stvara su NEVJEROJATNE! Čitamo se uskoro kada ćemo pričati o nekim vježbama detaljnije, pričati ćemo i o integraciji i ostalim “buđenjima” kod djece poput samostalnosti, higijene itd. Pozdrav!
